Premijera najiščekivanijeg regionalnog filma „Ustav Republike Hrvatske“, ovenčanog nagradom za najbolji film u Montrealu a čiju režiju potpisuje doajen Rajko Grlić, održaće se 16. oktobra u bioskopu Cineplexx u UŠĆE Shopping Centru.
Ova ljubavna priča o mržnji, predrasudama i netrpeljivosti u kome su kompleksne uloge ostvarili Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović i Božidar Smiljanić, imaće svoju novosadsku premijeru 17. oktobra dok će se na redovnom bioskopskom repertoaru širom Srbije naći od 20. oktobra.
Grlić sa svojim poslednjim ostvarenjem „Ustav Republike Hrvatske“ postavlja pitanja o ljubavi: „Da li neko ko je uronjen u predrasude i mržnju može da se pretvori u normalno ljudsko biće? I da li neko kao takav, može da ode korak dalje i pokaže da je ispod „ledene maske“ satkan od ljubavi?“.
U fokusu filma nalazi se četvoro ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih, jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i veri. Verovatno se nikad ne bi obratili jedni drugima da ih nesreća na to nije naterala i učinila da međusobno zavise jedni od drugih.
Glogovac u filmu glumi profesora u penziji koji je deklarisani homoseksualac i transvestit, dok uz njega još igraju Ksenija Marinković, Dejan Aćimović i Božidar Smiljanić, a scenario filma potpisuje Ante Tomić zajedno sa Rajkom Grlićem.
Jednoglasnom odlukom žirija uglednog „Montreal World Film Festivala“, Grlićevo ostvarenje „Ustav Republike Hrvatske“ koje govori i o hrabrosti potrebnoj da se bude ono što jesi, osvojilo je nedavno glavnu nagradu za najbolji film u Montrealu.
Svekolika je hrvatska nacija «genetski poremećena»,
posve, «bolesna u svojoj genetskoj srži»,
tako da «hrvatski nacionalizam
u svojoj bitnoj konzekvenci nužno završava u ustaštvu».
(Milan KANGRGA, 2001.)
«Praxis mahom nije spominjao ni srpstvo ni hrvatstvo,
naglašavalo se jugoslavenstvo i čovjek kao takav.
To se moglo doživjeti – u krajnjoj konzekvenciji –
kao potiskivanje hrvatstva, ako ne i kao njegovo negiranje.
Srbi u Hrvatskoj našli su u njemu svog zaštitnika»
(Stanko LASIĆ, 2000.).
USKI „GRLIĆ“ PRAXIS-FILOZOFSKOGA FAŠIZMA
Ne slučajno najavljen kroz STANKOVIĆEV “prozor u svijet“, GRLIĆ-TOMIĆEV prvorazredni je školsko-agitpropovski „kultrurkampf“ uradak USTAV REPUBLIKE HRVATSKE – ambijentalno, pače, i obiteljski (Grlić) – očigledno nadahnut „tankoćutnom“ PRAXIS-filozofijom, čiji je vrhunski bard – Milan KANGRGA (v. moto), uz ino, razvio originalno biološko objašnjenje o «defektnosti hrvatskog naroda» (Nenad SESARDIĆ).
Radi se o očiglednom praxis-filozofskom rasizmu, štono jednom narodu potire pravo na samoodređenje («zločin samoodređenja»), koje će se, štoviše, pripisati kano «Intelektualni prkos Milana Kangrge» (Božidar JAKŠIĆ).
Uglavnom, nakon povijesna debakla i raskrivene biti „praxis-filozofije“ (v. drugi moto), kroz uski se paraumjetnički „grlić“ pripušta da «filozofi prakse ponovno jašu» (N. Sesardić), otkrivajući: kako je „smijeh najbolji lijek“ protiv hrvatske fašizacije. Naime, „mi smo i krenuli u ovaj film potaknuti mržnjom koja se na ovim prostorima uspješno gajila u devedesetima, a sada je ponovno postala važno oružje u izbornoj borbi politike protiv politike“ (D. Grlić).
U toj titanskoj borbi, nakon prošlo nedjeljna „ugroženog Srbina“ Milorada PUPOVCA, uz današnja „umjetničkog prkosnika“ Rajka GRLIĆA – mamuzan „crvenim fašizmom“ – nezamjenjivi Aca STANKOVIĆ još jednom priskrbljuje urbi et orbi sva dužna priznanja i slavu. AFERIM!
Zbog svega toga složno kličemo:
SMRT HRVATSKOM FAŠIZMU! –
SLOBODA JUGOSLAVENSKOM NARODU!