Nezapamćena gužva na potpisivanju knjiga Marija Vargasa Ljose
Čuveni peruanski nobelovac Mario Vargas Ljosa, gost Beograda i Srbije, u utorak je potpisivao knjige čitaocima u knjižari Delfi u SKC-u. Čitavih sat i po vremena pre najavljenog termina ispred knjižare se formirao red. Slavni književnik stigao je nekoliko minuta ranije i odmah počeo s potpisivanjem.
Ljudi u redu, koji se protegao kroz čitavu knjižaru ali i ispred, duž Resavske pa sve do Nemanjine ulice, bili su strpljivi i neobavezno su razgovarali o velikom piscu, njegovim delima, junacima romana…
Među okupljenima bilo je pripadnika svih generacija, ali je Vargasa Ljosu obradovalo što je bilo mnogo mladih ljudi.
Teško je bilo izbrojati koliko je ukupno ljudi bilo. Peruanski nobelovac potpisivao je po desetak knjiga u minuti i sve skupa je potrajalo oko sat i po, što u rezultatu daje oko hiljadu potpisanih knjiga. Srdačan i prijemčiv, čuveni pisac plenio je osmehom i odgovarao „hvala“, na srpskom.
Kada se gost umorio, nakon sat i 20 minuta, zamolio je da ipak završimo sa potpisivanjem. Čitaoci koji su ostali ispred knjižare veoma su bili razočarani tako da smo uz veliku molbu i nagovaranje dobili potpisivanje „na bis“. Velika sreća videla se na licima onih koji su ipak ispunili svoju misiju i dobili potpis na omiljenoj knjizi. Potpisivanje se produžilo još desetak minuta ali je na kraju ipak ostalo neverovatnih više od hiljadu razočaranih čitalaca.
Vidno fasciniran događajem koji se desio a čiji je glavni akter bio upravo on, Mario Vargas Ljosa je iskreno priznao da nikada nije potpisao ovoliko knjiga niti je ikada toliko ljudi želelo da se sretne s njim.
Kako bi barem malo utešio okupljene Beograđane, veliki pisac je izašao ispred knjižare i obratio se rečima: „Hvala što ste došli. Veoma mi je žao. Doći ću drugi put pa ćemo se sresti.“
Mario Vargas Ljosa danas odlazi iz Srbije a sa sobom nosi neverovatne utiske sa događaja koje su priredili Novosađani u Srpskom narodnom pozorištu i Beograđani u knjižari Delfi u SKC-u. Takođe je bio zadivljen tačnošću i, kako je prenela njegova asistentkinja, toplinom i razumevanjem koje su imali svi oko njega.
Do nekog novog susreta, Don Mario!
