Sa književnim stvaralaštvom pisca Josipa Mlakića čitaoci u Srbiji upoznali su se knjigom „O zlatu, ljudima i psima“.
Nova knjiga „Na Vrbasu tekija“ značajno je delo, koje živo i uverljivo, utemeljeno na zavidnom poznavanju epohe i istorijske građe, osvetljava jedan nezaobilazan i bitan, a u književnom smislu retko tematizovan segment novije bosanske istorije.
Josip Mlakić je ovim romanom uspeo gotovo nemoguće: ispisao je Andrićevim jezikom neispripovedanu priču, uspeo je da rekreira svet koji nam je i blizak i dalek, svet koji je ostao sačuvan u knjigama i hronikama, moćno i stilski besprekorno
Obelodanjujući rad „nepoznatog autora“, Josip Mlakić nagoveštava da je reč o nađenom Andrićevom rukopisu o izgradnji jajačke tekije, čime zapravo ispisuje hommage Andrićevom delu i daje svojevrstan pregled sopstvenih tema i književnih preokupacija. Na taj način pred čitaocima se otvara uzbudljiva fratarska hronika burnih vremena u Bosni od sredine XIX do sredine XX veka, majstorski utkana u pripovest o mukotrpnoj izgradnji poznatog franjevačkog samostana u Jajcu.
„Roman je plod, prije svega, moje sada već višedesetljetne fascinacije Andrićem. Kada sam odlučio pisati ovaj roman, bio sam svjestan da se izlažem određenom riziku, zbog Andrićevog kompleksnog jezika, a još više zbog njegovog prepoznatljivog i neponovljivog stila koji je jedinstven na ovim prostorima. Olakšavajuću okolnost za mene je predstavljala činjenica da sam odrastao u sredini u kojoj je taj karakteristični Andrićev jezik bio i te kako živ. Doduše, živ je i danas, ali u mnogo manjoj mjeri nego što je to bio slučaj u vrijeme moga odrastanja. Koliko sam u tome uspio, ne znam. Uglavnom, pokušao sam ’rekonstruirati’ dvije, uvjetno rečeno, faze Andrićevog stvaralaštva. Prva, koju sam obradio u prvom dijelu romana, odnosi se na ranog Andrića, a druga na Andrića iz kasne faze, u što spadaju dva njegova djela koja su objavljena posthumno, roman ’Omer-paša Latas’, za kojega se voli reći da je nedovršen, iako se po mojemu mišljenju radi o zatvorenoj i kompaktnoj romanesknoj cjelini, i čudesna zbirka priča ’Kuća na osami’, koja u cjelokupnom Andrićevu djelu predstavlja iznimku, jer se Andrić tu odmakao od svog tradicionalnog načina pripovijedanja. Dakle, jedan potpuno drugačiji, i meni mnogo bliži i draži Andrić, iako je ovaj pisac svoja ponajbolja djela, poput ’Travničke hronike’ ili ’Proklete avlije’, napisao u prvoj fazi svog stvaralaštva“, rekao nam je pisac povodom izlaska knjige
Ovaj roman je za Josipa Mlakića i svojevrsni književni eksperiment.
„U knjizi Ljube Jandrića ’Sa Ivom Andrićem’ Andrić na jednom mjestu kaže: ’Ja nisam protiv toga da se pisac posluži pozajmljenom, odnosno tuđom metaforom, opisom, dijalogom, pa čak i tehnikom pisanja. Ne treba ’zameriti’ književniku na tome, jer nema tog pisca u čijoj rečenici neće strog kritičar otkriti uticaj drugih pisaca. Još jednom ću vam reći: nije to nikakva ’sramota’. Greh je biti slab pisac!’ Dakle, jedini ’grijeh’ koji sam eventualno mogao počiniti ovom knjigom je taj da ona ispadne loša. A koliko sam u tome uspio, ostavljam čitateljima da procjene“, dodao je Josip Mlakić.
Roman „Na Vrbasu tekija“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.
